U bližoj okolini grada (Foča) nalazi se nekoliko izletišta u čijim ljepotama Fočaci redovno uživaju. U ljetnim mjesecima, pored čistog vazduha i malo svježine mogu se vidjeti i rijetke biljne vrste od kojih su neke i zaštićene. Nije bilo vremena da se obiđu sve lokacije, ali su učenici uživali u ljepotama Planinarskog doma u Zabrani, Lovačkog doma na Dubu u Prevraću, Brionima u Dragočavi, ljepotama Pješčanih piramida u šumi nedaleko od Miljevine i osjetili su svježinu pećine Ledenjača.
Učesnici su u Lovačkom domu vidjeli lovačke trofeje i na taj način izbliza upoznali dio životinjskog svijeta ovog područja a najzanimljiviji je bio susret sa divljim veprom koji služi za obuku lovačkih kerova.
Vodič je učenike ukratko upoznao i sa raznovrsnim ljekovitim biljem koje raste na ovom području. Interesantan je podatak da u samom školskom dvorištu raste veliko drvo tise, koja pripada zakonom zaštićenim vrstama. Tisovo drvo je tvrdo, čvrsto i elastično. Teško se cijepa, ali se površina veoma dobro obrađuje. Najčešće se koristi u umjetničkom stolarstvu i za rezbarske radove, za stubove, izradu drvenih sudova i pribora za jelo. Nekada se njeno drvo upotrebljavalo u brodogradnji i za izradu slavina na buradima. Narodno vjerovanje kaže da tisa štiti od zlih duhova, pa je u krajevima gdje je rasla, narod njeno drvo ušivao u odjeću ili nosio okačenu o vrat u obliku krstića. Od tisinog drveta pravili su se upotrebni (kašike i štapovi), i ukrasni (ogrlice) predmeti. Magična moć tise objašnjavala se sa njenom dugovječnošću. Raste sporo i predstavlja dugovječnu vrstu, može da doživi 2000 – 4000 godina. Smatra se da su masovna sječa i upotreba tise, kao i narodna vjerovanja u njenu zaštitničku moć, gotovo doprinijeli njenom istrebljenju. Tisa je danas zakonom zaštićena vrsta.
Na području Miljevine, pored biljnih vrsta koje smo mogli vidjeti, učenici su uživali i u izuzetnim prirodnim ljepotama na dvije lokacije: Pješčane (zemljane) piramide i pećina Ledenjača.